Dvije staze

Vrijeme je dobar drug

kao ti i ja

Budi uz mene , kada te zatrebam

Nočas bi pričala sa tobom

i da ti budem važna samo Ja

Sad sam se sjetila tvoga osmjeha

s bezbroj puteva

u znaku prostranih daljina

i sve ono kao u priči da se pojavi

Htjela bi malo plavetnila neba

i šuštanje lista žalosne vrbe 

tu , na obali našeg jezera

Ti da budeš moj izvor sreče

da gledam , kako ti oci plamte

Ti , koga nazvah Prijateljem

ne želim te vidjeti tužnog

več žednoga života

kao cvijet ili plamen

kao veseli odjek dana

Neka nema gorčine

na stazama našim

Kažu , da u životu postoje 

dvije Staze

Da li je istina  

ili to neko samo tako kaže

Da ni po čemu te staze ne liče

Ako se odlučis

da prvom stazom kreneš

na toj stazi cvijeta cvijeće

tom stazom

niko zalutati neće

Ako se odlučiš

drugom stazom  poći

nikada nečeš svom cilju doći

Na stazama je uvelo cvijeće

negdje vodi do sreće

a negdje do nesreće
Katkada mislim

da se moja duša sjeća

neke ljubavi za kojom čezne
sa ove dvije staze

Možda su se nase duše

sastale da pričaju o ljubavi

koje su umrle i iščezle

Nikada ne zaboravi

dvije suprotne staze

Ne veruj sebi prijatelju

da  i Tebi do ljubavi nije

Suzi Kaja

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *