Ako moj zagrljaj i moj stih
Hrabri tvoje srce
Neka ti ovaj stih
zaustavi trenutnu bol
Da si bar korak bliže
kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini
Kao nad morem krik galeba
sto odliježe pred buru
i večeri pune briga
Da si mi bliže
kao cvijet što spava
na pola zatvorenih latica
pod bjelinom snijega
u tišini skamenjenih šuma
čekajući proljeće
Kada bi samo na tren ,
prestali da volimo
One
što im život podarismo
zbog greški njihovih
Šetali bi vječno
neveselim , vrtovima našim
sto pusti čekaju
zabrinute šetače svoje
Cijeli bi život
morao slušati tugu
sto iz duše izbacujemo bolno
Ako se desi , da voljeno čedo
napravi pogrešan korak
ne razmišljajuči
koliko patnje ,bola i besanih noći
će ostaviti tebi
Ne poželi da odleti daleko
da ne gleda neravnodušnost tvoju
Dopusti čedu da vidi tvoje lice
dok niz njega padaju
roditeljeske suze
Vječnim bježanjem
što dalje od njih
učvrstio bi u srcu životnu tugu
vječnu
Ostani tu pokraj čeda
i budi trezveniji od svih ostalih
prema njemu
Iz tvoga grla neka poteknu riječi
prema njemu
kao oluja što nosi ljubav tvoju
Ne skrivaj se hiljadu stopa ispod zemlje
Neka i drugi vide suzu tvoju
Ti , koji imaš čistu dušu
budi blag u njihovom snu
Da si mi bliže
naslonila bih glavu
na tvoje rame
Ako bi Ti tada lakše bilo